Ostrozub i Tumba

Predhodna dva vikenda proveli smo u crnotravskom kraju. 10. aprila smo se uputili od sela Tegošnica, smeštenog na ušću reke Tegošnice u reku Vlasinu, prema selu Donje Gare. Dobro uvaljanim tucanikom, serpentinasto prosečenim, brzo smo se uspinjali strmom padinom planine Osrtrozub. Donje Gare je tipično planinsko selo. Zahvata veloki prostor sa grupama kuća po oklnim čukama i proplancima. Odmaramo se ispred škole u kojoj odavno zamuklo zvono. Pored školske zgrade  je prastari i izuzetno lep zavetni krst urađen u  mekom peščaru. Odnikuda se pojavila jedna starica. Pitamo se za ime i zdravlje. Seća se starih vremena kada je bujao život ovde. Preturili su preko glave i dobro i zlo. Za vreme  Okupacije stanovništvo iz Gara  je bilo internirano u Bugarsku u selo Negovanci ispod Konjuvske planine. Našao sam ga na mapi, svega tri kilometra udaljog od  puta Pernik- Ćustendil. Bili su razmešteni po kućama i sa domačinima,dve godine, su obavljali  uobičajene zemljodelske poslove.‘’ Nije bilo loše’’.

Nastavljamo da se penjemo kroz selo. Povremeno nam se otvara prelep pogled na padine sa šljivama u cvatu. Gledamo na sela Jakovljevo i Jabukovik i doline reka, Suvu planinu u plavičastoj izmaglici. Na jednom raskršću smo napravili grešku. Prevalili smo visinu od hiladu metara a onda, možda privučeni lepotom šumskog puta kroz smrekovu šumu, krenusmo najpre ravnom deonicom a onda počesmo da gubimo visinu. U jednom trenutku videsmo visoko iznad nas kuće sela Vus. Ukazala nam se prilika za popravni, da drugim putem dođemo do Vusa ali kod većine je bio tonus ‘’ mlitav konj’’.Da li od prolećnog sunca ili nečeg drudog ne bih znao. Tako otpade mogućnost da izađemo na Čobanac. Što reče jedan mudrac među nama ‘’ To nam je poziv da dođemo ponovo’’.

Nastavismo da se spuštamo,ugleadsmo krovove Gornjeg Gara pa pod suncem siđosmo do mosta na Vlasini i još par kilometara nizvodno zaokružismo 20 km. u Sastavu reka.

Sedam dana kasnije u još hladno jutro stojimo na mostu u Sastvu reka. Pitam jednu stariju ženu gde možeo da popijemo kafu. ‘’Kod mene’’ kaže i uvodi nas u kuću uz sam put. Iprovizovana kafana iz vremena šverca goriva. Nekoloko stolova sa kariranim stolnjacima i plastičnim cvećem u vazama, dobro zagrejana, bronzom ofarbana, bubnjara. Ispijamo pravu domaćinsku kaficu pa se ukrcavamo i nastavljamo vožnju uz Gradsku reku. Posle 8 km.parkiramo se u selu Gradska. Na izlasku iz sela putokaz za Tumbu. Penjemo se odličnim zemljanim putem. Prolazimo kroz nekoloko mahala., ako sam dobro zapamtio Todorovi,Golubovići, Cacini, Kako se penjemo tako se otvara pogled na našu prošlo nedeljnu stazu, Gramadin Orlovac i Veliki Čemernik. Vrhovi su pod snegom  a zatim  i mi uđosmo u snežnu zonu. Šuma se proredila i pred nama se otvorila lepa visoravan sa posađenim smrekama i bukvama na padinama. Na sredini zaravni podignut je jednostavan i lep spomenik. Beli krst na beloj zarubljenoj piramidi. Čitamo. Spomenik je podigao Aleksandar I Karađotđević palim ratnicima u Balkanskim i I Svetskom ratu 21.jula 1931.god. Na ovaj datum svake godine se održava veliki narodni sabor. Ovako dobro očuvan put govori o značaju koji meštani okolnih sela pridaju ovom okupljanju. Odavde  se spuštaju putevi prema selima na severnoj strani planine Rakovom dolu i Crvenoj jabuci. Plato se nalazi na visini iznad hiljadu metara i sa njega se vidi granična planina sa Bugarskom Ruj. Jedna grupa, bolje obuvenih za snežne uslove, je izašla na vrh 1377 mnm. i podnela izveštaj onim kojima se majka zaradovala, koji su pripremili vatru za ručak.

https://picasaweb.google.com/arsnebojsa/Ostrozub#


2 responses to “Ostrozub i Tumba

Leave a reply to Zvonko Nikolov Odustani od odgovora

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.